RECENZIJA: Mirror’s Edge PS3, neobična akcijska avantura

Kada sam prvi put vidio ovu igru jako me podsjetila na neke japanske psihodelične igre koje su u stvari dosadne i nezanimljive većini igrača. Trčanje i bauljanje i crveno bijelom svijetu na prvi pogled se uistinu čini besmislenim ali već nakon što savladate osnovne poteze i okrenete se oko sebe shvatit ćete da se radi o odličnoj igri sa originalnom idejom.

Trčanje po krovovima i nije neka nova stvar. Ima ljudi koji to rade svakodnevno, iz čiste dosade ili želje za rekreacijom. Opasan „sport“ u svakom slučaju se u Mirror’s Edgeu pokazao kao pun pogodak i osvježenje kod igara iz prvog lica. Premda imate na raspolaganju komande za borbu, težište igre je ipak na jurnjavi i izbjegavanju protivnika.

U ulozi ste Faith, „trkačice“ koja je u svijetu budućnosti u kojem su sve informacije pod kontrolom zadužena za prijenos podataka opasnim putovima koji nisu pod nadzorom. Te opasne rute nalaze se na krovovima zgrada, u ovom slučaju vrlo visokih, gdje svaka pogreška može dovesti do toga da padnete i postanete obična mrlja na pločniku. Faith mora spasiti svoju sestru kojoj je smješteno ubojstvo kandidata za gradonačelnika i to u milijunskom gradu veličine 40ak četvornih kilometara. Da, dobro ste čuli, 40ak četvornih KM. Ogromno područje za veliku avanturu.

Na putu će vas ometati jake snage virtualnog MUPa naoružane svim vrstama naoružanja i prijevoznih sredstava pa će vas napadati i helikopterima što može biti poprilično opasno ako se ne sklonite na vrijeme. Vrlo je važno napomenuti da je protivnike potrebno prvo izolirati i eliminirati jednog po jednog. Veće skupine (čitaj: 2 i više) mogu biti kobne budući da je dovoljno da vas istovremeno napadaju dvojica protivnika i da vas vrlo brzo srede. Problem je u pogledu iz prvog lica – vrlo se teško okrenuti na vrijeme i „sređivati“ nekoliko protivnika odjednom.

Pogled iz prvog lica je idealan za pravi doživljaj jurcanja po krovovima i ogromnom gradu i uistinu pruža nešto što do sada nismo vidjeli niti na jednoj platformi. Da je igra iz trećeg lica, stvari bi bile mnogo jednostavnije ali bi i igra vjerojatno prošla nezapaženo, kao još jedna od onih pucaljki u nizu kojih smo se ove godine nagledali u velikim količinama.

Osim golim rukama i nogama (da, da, možete i iscipelariti protivnika kojega bacite na pod) napadati možete i oružjem koje pokupite iza protivnika ali čitav sistem borbe nije baš najbolje napravljen. Mnogo je zabavnije izbjegavati opasnost i trčati, pentrati se ili kliziti po sajlama i sličnim dijelovima građevina. Ono što zna biti frustrirajuće su neke prepreke koje ćete morati savladavati i desetak puta dok ne uspijete. Na jednom običnom preskakanju provalije uspio sam tek negdje iz petnaestog puta. Strašno! Ali ipak, sama igra je tako neobična da vas jednostavno tjera da pokušate ponovo jer želite vidjeti što se perverznjaci programeri smislili i što će vas dočekati iza ugla.

Grafički igra izgleda jako dobro i sve se odvija vrlo glatko i bez trzanja. Zvuk nije ništa posebno ali zadovoljava barem neki minimum. Igru možemo preporučiti svakome, pa makar da je isprobaju zbog svoje neobičnosti. U stvari, igra je totalno spaljena na svoj način i ako se ufurate u nju, zabavljat će vas jako jako dugo.

+ Hvalimo
– dobra grafika
– odlična ideja
– atmosfera
– veličina grada

– Zamjeramo
– osrednji zvuk
– borba nije zanimljiva

OCJENE:
Radnja:
Grafika:
Zvuk:
Igrivost:
Ukupni dojam:

Konačna ocjena: 80%

 

Oglas
Oglas

KOMENTARI


Neprimjerene komentare, poveznice, reklamiranje/promoviranje i komentare koji tematski nisu vezani uz vijest odmah ćemo ukloniti.