RECENZIJA: Secret Service Ultimate Sacrifice, predsjednik SADa mora biti zaštićen pod svaku cijenu

Zanimljiva ideja agenta tajne službe SAD nije nova. Ovo je jedna od nekoliko igara iz serije Secret Service i ne možemo reći da se jako proslavila. Prethodnici igre također su bili dosta loši i nije baš jasno zašto se inzistira na izradi nastavka a da se barem malo ne pokuša poboljšati igra.

Dakle, podsjetimo se radnje… Glavni ali ne i jedini zadatak pripadnika tajne službe SADa je zaštita predsjednika. Igra započinje običnim praćenjem na dan proglašenja predsjednikom i iznenadnim napadom velikog broja do zuba naoružanih protivnika. Svaki pokušaj spašavanja predsjednika propada jer su teroristi naoružani i teškim naoružanjem pa već na samom početku bazukom sređuju spasilački helikopter. Naravno, na vama je da spasite stvar i sredite negativce. Naoružani automatom, dobrom voljom i nevjerojatno otpornom pancirkom krećete u akciju čišćenja.

Tijekom igre otkrivamo da je napad organiziran vjerojatno u nekoj od država srednje ili južne Amerike ali i da ste na rubu da otkrijete i veliku izdaju u vlastitim redovima. Nakon nekog vremena borite se protiv terorista ali ste i na popisu protivnika vlastite službe.
Osim običnog napucavanja i rokanja na sve strane, u igri ima i mini logičkih igara u kojima ćete morati provaljivati u računala ili demontirati bombe. To izvodite tako da na ekranu spajate sa naponom sve čipove osim crvenih u određenom vremenskom roku. Ukoliko ne uspijete morate pokušavati ponovo. Radi se u stvari o mini igri tipa super pipeline i to može biti zgodna razbibriga koja razbija monotoniju pucanja u gomile mrskih neprijatelja koji nešto trabunjaju na španjolskom i umiru za nekog njihovog generala. Tijekom igre možete sakupljati mobitele koji ostaju iza poginulih terorista i pregledavati poruke na njima da biste dobili sliku o onome što se u stvari događa.

Pucanje, pucanje i samo pucanje odlike su ove igre. Tu je naravno i bacanje granata, kakva bi to bila pucačina bez mogućnosti dizanja u zrak suprotne strane?! Oružja su dosta dobro napravljena, zvukovi oružja također ali ipak se radi o još jednom neuspješnom nastavku (čini mi se da je ovo broj 3) serije. Relativno dobra grafika ponekad je prebrza ali bez ikakvog trzanja ili problema. Dobro ispeglani grafički pogon ipak je zastario i to je jedan od razloga zašto je ovaj naslov među Activision budget naslovima.
Misije su brze, ponekad prebrze a protivnici pokazuju određene znakove inteligencije. Sakrivaju se i prikradaju sa svih strana ali su jako jako otporni. Tvrde glave, dobre pancirke odlike su ovih terorista koji su i vrlo slično odjeveni i imaju gomile raznovrsnog naoružanja.

Okolina je djelomično interaktivna a to konkretno znači da možete rafalima rasturati kipove i slične objekte ali u staklu u najboljem slučaju ostaju samo rupe i ne razbija se čak niti jako mnogo rafala. Zvuk je solidan a naročito su dobro napravljeni dijalozi koje ćete povremeno slušati preko radio veze. Protivnici uglavnom trkeljaju nešto na španjolskom i spominju nekog generala koji im je očito jako drag.
Igra kao pucačina može dobro proći ali samo prvih 30ak minuta osim za vrlo nezahtjevne igrače. Naslov je mogao biti i bolji, sa boljim grafičkim pogonom i nekom pričom. Ovakva kakva je, igra nije za preporuku, zakasnila je 3-4 godina. Neki naslovi bi trebali ostati u radionicama programera barem pokoju petoljetku dok se ne usavrše.

+ Hvalimo
– dobra oružja

– Zamjeramo
– dosadna radnja
– nemaštoviti protivnici
– kratotrajnost
– ima još toga, ali čemu nabrajati…

Radnja:
Grafika:
Zvuk:
Igrivost:
Ukupni dojam:
Ocjena: 54 %

Oglas
Oglas

KOMENTARI


Neprimjerene komentare, poveznice, reklamiranje/promoviranje i komentare koji tematski nisu vezani uz vijest odmah ćemo ukloniti.