Zašto su računala iz 80ih godina posljednjeg stoljeća prošlog tisućljeća (ovako zvuči još starije) poprilično popularna i danas?
Neki ljudi sakupljaju poštanske marke, neki sakupljaju značke. Neki salvete, neki vrećice šećera ili prazne kutije cigareta ili limenke piva. A neki, rekle bi njihove bolje polovice ili ostatak obitelji, staru kramu iliti 8/16bitna računala iz 80ih i 90ih godina. I ja pripadam toj posljednjoj skupini sakupljača krame i uspio sam do sada sakupiti 100ak primjeraka računala od kojih većina funkcionira besprijekorno. Većina su, naravno, popularni komodorci, C64 u raznim varijantama jer ih je kod nas najlakše pronaći. Doduše, danas je već pomalo teže pronaći i 64ke ali očito je da je većina toga uredno sakupljena i pospremljena po raznim podrumima kolekcionara tako da bilo kakav „ulov“ na nekom buvljaku dovodi svakog kolekcionara u stanje ushićenja. Sjećam se svoje prve faze kada sam želio baš svaki stari komp pokupiti i spasiti ga od sigurne smrti u nekom kontejneru i to je u nekoj fazi postalo već pomalo bolesno gomilanje samo radi gomilanja. Davno je to bilo, prije 5-6 godina kada sam bauljao po Jakuševcu rano ujutro i trpao, trpao i trpao u auto računalnu povijest.
Osim popularnih buvljaka na kojima se doista može pronaći i pokoji rijedak primjerak retro krame (ne samo hardvera nego i softvera) odličan izvor za svakog sakupljača je ebay na kojem ima svega i svačega.
Malo o Ebayu i Paypalu:
Većina ponuđača šalje robu i u Hrvatsku čak i ako to ne navode na Ebayu, samo ih treba ljubazno zamoliti da to učine i neće biti nikakvih problema. U Njemačkoj ima više Commodore računala dok u Velikoj Britaniji možete pronaći mnoštvo Sinclairovih Spectruma. U Italiji ima svega i svačega ali su u pravilu jako skupi – ako sam predmet nije skup, poštarina je izuzetno skupa i onda vam se isplati samo ako imate nekoga u nekoj od susjednih država (primjerice u Sloveniji) tko bi vam to mogao donijeti. Nijemci imaju dosta niske poštarine i imao sam priliku primiti dosta velike pakete pune igara na kazetama za nekih 20-30ak kuna što je u usporedbi sa našom poštom do 3-4 puta jeftinije. Rjeđi primjerci su poprilično skupi ali gotovo uvijek se prodaju bez obzira na cijenu jer vani ima dosta sakupljača koji mogu odvojiti i po nekoliko stotina (ponekad i tisuća) eura/dolara za neki rijedak komp. Neki prodavatelji daju nisku cijenu robi ali vas pokušavaju oderati na poštarini pa budite oprezni kod takvih slučajeva. Prijevara ima ali su vrlo rijetke a ako plaćate Paypalom, osigurani ste od prijevara do određenog iznosa ukoliko ih dokažete. Ja sam imao samo jedan takav slučaj ali s obzirom na to koliko sam puta naručivao, tih 100kuna koje je zaradio neki Amerikanac i nije neki gubitak. Ukoliko iz nekog razloga ne koristite ili ne želite koristiti Paypal, novac možete slati poštanskom uputnicom gdje je provizija pošte oko 30 kuna što je jeftiniji način slanja novca od Western Uniona koji vam uzima minimalno 100 kuna za transakciju. Novac nikako ne šaljite u kuverti jer nikako ne možete dokazati da ste novac stvarno poslali a mala je vjerojatnost da ćete nekog ići naganjati po Europi ako vas je preveslao za 100ak kunića.

Domaći sakupljači:
Kod nas na newsima već nekoliko godina postoji grupa hr.comp.retro na kojoj se sakupljaju retro kolekcionari i gdje se može pronaći podosta savjeta vezanih uz popravak i održavanje starih računala. Ima nekih ljudi koji doslovno rade čuda sa starom kramom i od prljavih i poluhrđavih strojeva rade mašine koje kao da su netom izvađene iz tvornički zapakirane kutije. Osim njih, tu su i ljudi koji pišu emulatore (primjerice za Orao) i sklapaju sasvim nove (stare) mašine. Imena neću spominjati da ne bih nekoga uvrijedio jer sam ga izostavio, ali posjetite grupu i sve će vam biti jasno. Skupina entuzijasta otvorila je i računalni muzej Peek & Poke sa sjedištem u Rijeci u kojem se osim izlaganja starih računala organiziraju i razna događanja o čemu možete više pročitati na stranici muzeja/kluba (http://www.peekpoke.hr). Svaka čast dečki!
čini se da po ničemu ne zaostajemo za ostatkom svijeta a sve je počelo skromnom komunikacijom na grupama koje su postojale za zasebna računala (commodore, sinclair, atari) i kasnije preusmjerilo na novootvorenu retro grupu.
Nadam se da sam ovim tekstom uspio barem malo objasniti pozadinu naše rubrike retromanija. Osim toga, poznajem dosta ljudi koji i dandanas vole odigrati neku staru dobru igru ili na emulatoru kojih ima za svako računalo koje je ikada postojalo ili na pravom retro stroju od kojih većina i nakon 20ak i više godina besprijekorno funkcionira.